“Nova učenica. Daj je pogledaj”, rekla je Shaunee dok je sjedala za
veliku klupu, sličnu separeu, koju uvijek prisvojimo za svaki školski objed
koji se služi u blagovaonici (prijevod: šminkerskoj školskoj kantini).
“Tragična je, Blizanko, baš tragična.” Erin je zvučala potpuno jednako
kao Shaunee. Ona i Shaunee imale su nekakvu telepatsku sponu zbog
koje su bile bizarno slične, zbog čega smo im dale nadimak “Blizanke”,
iako je Shaunee jamajačka Amerikanka iz Connecticuta, kože boje kave
s mlijekom, a Erin je plavokosa, plavooka bjelkinja iz Oklahome.
“Na svu sreću, ona je cimerica Sare Freebird.” Damien je kimnuo prema
sitnoj djevojci jarko crne kose koja je vodila vidno izgubljenu novopridošlicu
po blagovaonici, oštrim, modno osviještenim pogledom obuhvativši i njih
dvije i njihovu odjeću – od cipela do naušnica – u trenutku. “Očito ima
više smisla za modu od Sare, usprkos stresu Obilježavanja i dolaska u novu
školu. Možda će moći pripomoći Sari da se riješi svoje žalosne privrženosti
ružnim cipelama.”
“Damien”, rekla je Shaunee. “Opet mi počinješ stvarno ići na—”
“—jetra svojim beskonačnim jezičnim sranjima”, dovršila je Erin
umjesto nje.
Damien je šmrknuo, držeći se uvrijeđeno, a i nadmoćnije i više gej nego
inače (premda je definitivno gej). “Da vam poznavanje jezika nije tako
grozomorno, ne biste morale nositi rječnik sa sobom da bi me razumjele.”
Blizanke su ga pogledale stisnutih očiju i uzele zrak da započnu
novi napad, koji je moja cimerica na svu sreću prekinula. Svojim jakim
oklahomskim narječjem Stevie Rae je otegnuto izgovorila dvije definicije
kao da daje odgovore na jezikoslovnom natjecanju. “Privrženost – često
intenzivna prirodna sklonost. Grozomorno – krajnje grozno. Eto. Hoćete
se sada prestat svađat i počet lijepo ponašat? Znate da samo što nije došlo
vrijeme za roditeljske posjete, a ne bi se smjeli ponašat ko debili kad nam
starci dođu.”
“A, sranje”, rekla sam. “Totalno sam zaboravila na roditeljske posjete.”
Damien je prostenjao i spustio čelo na stol, opalivši se ne baš blago. “I ja
sam totalno zaboravio.” Nas četiri uputile smo mu suosjećajne poglede.
Damienovim roditeljima nije smetalo što je on Obilježen, što se preselio u
Kuću Noći i započeo Promjenu koja će ga ili promijeniti u vampyra ili, ako
mu tijelo odbije preobrazbu, ubiti. Nije im bilo prihvatljivo što je on gej.
Barem je Damienovim roditeljima nešto bilo prihvatljivo na njemu.
S druge strane, moja mama i njen aktualni muž – moj poočaj, John Heffer
– mrzili su apsolutno sve na meni.
“Moji roditelji ne dolaze. Bili su prošli mjesec. Ovaj mjesec nemaju
vremena.”
“Blizanko, ponovno dokazujemo svoje blizanstvo”, rekla je Erin. “Meni
su roditelji poslali mail. Ni oni ne dolaze, jer su odlučili otić na nekakvo
krstarenje Aljaskom za Dan zahvalnosti s mojom tetom Alane i tetkom
Lažljivim Lloydom. Kako god.” Slegnula je ramenima – izgleda da je
izostanak roditelja nije smetao kao ni Shaunee.
“Hej, Damien, možda ni tebi ne dođu mama i tata”, rekla je Stevie Rae
s kratkim smiješkom.
Uzdahnuo je. “Doći će oni. Ovaj mjesec mi je rođendan. Donijet će
poklone.”
“To ne zvuči tako strašno”, rekla sam. “Pričao si da ti treba novi blok
za crtanje.”
“Neće mi kupiti blok za crtanje”, rekao je. “Pošle godine sam tražio
štafelaj. Kupili su mi pribor za kampiranje i pretplatu na Sports Illustrated.”
“Fuuuj!” rekle su Shaunee i Erin uglas, dok smo Stevie Rae i ja frknule
nosom i suosjećajno promrmljale.
Očito htijući promijeniti temu, Damien se obratio meni. “Ovo će ti biti
prvi roditeljski posjet. Što očekuješ?”
“Noćnu moru”, uzdahnula sam. “Totalnu, apsolutnu i kompletnu noćnu
moru.”
“Zoey? Dovela sam novu cimericu da se upoznate. Diana, ovo je Zoey
Redbird – predvodnica Kćeri Mraka.”
Sretna što sam se riješila potrebe da pričam o svojim užasnim roditeljskim
problemima, podigla sam pogled i osmjehnula se na zvuk Sarina opreznog,
usplahirenog glasa.
“Opa, to je stvarno točno!” blebnula je nova cura dok joj nisam stigla reći
ni bok. Kao i obično, buljila mi je u čelo i jarko se rumenjela. “Hoću reći,
eh… sori. Nisam mislila ispast neugodna i to…” ušutjela je, sva ojađena.
“Sve okej. Da, istina je. Biljeg mi je ispunjen i ima dodatke.” Nastavila
sam se smiješiti, ne bi li joj bilo ugodnije, premda sam istinski mrzila što
ispada da sam glavna atrakcija u cirkusu nakaza. Opet.
Na svu sreću, Stevie Rae se ubacila još dok mi nije postalo preneugodno
od Dianina buljenja i moje šutnje.
“Aha, Z je dobila tu cool čipkastu spiralnu tetovažu po licu i niz ramena
kad je spasila svog bivšeg dečka od nekih strašnih vampyrskih duhova”,
veselo je rekla Stevie Rae.
“To mi je i Sarah rekla”, oprezno je kazala Diana. “Samo mi je zvučalo
tako nevjerojatno da, je li…”
“Nisi mogla vjerovati?” susretljivo se umiješao Damien.
“Aha. Sori”, ponovila je, vrpoljeći se i čisteći si nokte.
“Hej, ništa za to.” Uspjela sam složiti prilično autentičan osmijeh.
“I meni to koji put djeluje prilično bizarno, a bila sam prisutna.”
“I prašila turove”, rekla je Stevie Rae.
Uputila sam joj onaj pogled u stilu “ne pomažeš mi”, koji je zanemarila.
Da, jednoga dana možda postanem njihova Nadsvećenica, ali nisam baš
šefica svojim prijateljima.
“Uglavnom, cijelo ovo mjesto moglo bi ti isprva djelovati čudno. Bit će
ti lakše”, kazala sam novoj.
“Hvala”, rekla je s iskrenom toplinom.
“Pa, bolje da krenemo, da pokažem Diani gdje joj je učionica za peti sat”,
rekla je Sarah, a onda mi je postalo totalno neugodno kad se sva uozbiljila
i službeno me pozdravila tradicionalnim vampyrskim znakom poštovanja,
stiskanjem šake preko srca i naklonom glave, prije nego što će otići.
“Zbilja mrzim kad to rade”, promrsila sam, prebirući po salati.
“Meni je to lijepo”, rekla je Stevie Rae.
“Zaslužuješ da ti se iskazuje poštovanje”, rekao je Damien onim svojim
učiteljskim tonom. “Jedina si učenica treće klase u povijesti koja je postala
predvodnica Kćeri Mraka i jedina početnica ili vampyrica u povijesti koja
je iskazala afinitet prema svih pet elemenata.”
“Priznaj si to, Z”, rekla je Shaunee uz zalogaj salate, pokazujući vilicom
na mene.
“Posebna si”, dovršila je Erin za nju (kao i obično).
Treća klasa je ono što se u Kući Noći zove prvim srednje – pa je četvrta
klasa drugi srednje, i tako dalje. I, da, ja sam jedina učenica treće klase
koja je postala predvodnica Kćeri Mraka. Blago meni.
“Kad smo već kod Kćeri Mraka”, rekla je Shaunee. “Jesi li odlučila koji
će biti tvoji novi uvjeti za članstvo?”
Suspregnula sam potrebu da ciknem: Kvragu, ne, još uvijek mi ne ide
u glavu da ja to vodim! Radije sam samo odmahnula glavom i odlučila –
nadajući se da sam se toga baš super sjetila – zauzvrat malo pritisnuti njih.
“Ne, ne znam koji bi trebali biti novi uvjeti. Zapravo, nadala sam se da
ćete mi vi u tome pomoći. Onda, imate li kakav prijedlog?”
Kao što sam i očekivala, sve četvero su ušutjeli. Zaustila sam da im
kažem hvala lijepa na šutnji, ali uto se zapovjedni glas naše Nadsvećenice
oglasio preko školskog interkoma. Na trenutak mi je bilo drago što me
prekinula, a onda sam shvatila što je rekla, i želudac mi se počeo stiskati.
“Molim učenike i profesore da krenu u dvoranu za prijeme. Vrijeme
je za ovomjesečne roditeljske posjete.”
Ma, kvragu.
“Stevie Rae! Stevie Rae! Bože mili, kako sam te se uželjela!”
“Mama!” kriknula je Stevie Rae i bacila se u zagrljaj ženi koja je izgledala
isto kao i ona, samo dvadeset kila deblja i dvadesetak godina starija.
Damien i ja nezgrapno smo stajali odmah pokraj ulaza dvorane za
prijeme, koja se polako ispunjavala ljudskim roditeljima punim vidne
nelagode, pokojim ljudskim bratom ili sestrom, hrpom učenika početnika,
kao i nekolicinom naših vampyrskih profesora.
“Pa, eno mojih roditelja”, rekao je Damien i uzdahnuo. “Hajde da onda
to obavim. Vidimo se.”
“Vidimo se”, promrmljala sam i gledala ga kako prilazi paru potpuno
običnih ljudi koji su mu donijeli umotan poklon. Stara ga je kratko zagrlila,
a stari se naglašeno muški rukovao s njim. Damien je bio sav blijed i vidno
pod stresom.
Otišla sam do dugog, stolnjakom prekrivenog stola koji se protezao
duž jednog zida. Bio je pun plata sa skupim sirom i narescima, deserata,
kave, čaja i vina. Već sam mjesec dana provela u Kući Noći, a i dalje me
pomalo šokiralo vidjeti kako se olako ovdje služi vino. Dijelom je to bilo iz
jednostavnog razloga – škola je organizirana po uzoru na europske Kuće
Noći. U Europi se navodno vino pije uz obroke kao čaj ili kola kod nas
– znači, nije ništa posebno. Drugi je razlog genetička činjenica – vampyri
se ne mogu napiti – početnici jedva da se mogu pripiti (bar od alkohola
– krv je, nažalost, sasvim druga stvar). Tako da vino ovdje doslovce nije
ništa posebno, iako sam pomislila da bi bilo zanimljivo pogledati kako
oklahomski roditelji reagiraju na cugu u školi.
“Mama! Moraš upoznati moju cimericu. Sjećaš se da sam ti pričala o
njoj? Ovo je Zoey Redbird. Zoey, ovo je moja mama.”
“Poštovanje, gospođo Johnson. Drago mi je”, pristojno sam rekla.
“O, Zoey! Da samo znaš kako mi je drago! I, jao meni! Biljeg ti je
stvarno onako lijep kako je Stevie Rae pričala.” Iznenadila me mekim
majčinskim zagrljajem i šapnula: “Drago mi je što mi čuvaš Stevie Rae.
Brinem se za nju.”
Uzvratila sam joj zagrljaj i šaptom odgovorila: “Nema problema, gospođo
Johnson. Stevie Rae mi je najbolja prijateljica.” A premda je to bilo totalno
nerealno, odjednom sam poželjela da i mene mama grli i sva se brine, kao
što se gospođa Johnson brine o svojoj kćeri.
“Mama, jesi li mi donijela kekse s čokoladnim mrvicama?” upitala ju
je Stevie Rae.
“Da, dušo, jesam, ali upravo sam shvatila da sam ih ostavila u autu.”
Mama Stevie Rae otezala je po oklahomski jednako kao i njena kći. “Daj
izađi sa mnom pa mi pomozi da ih donesem. Ovaj put sam ispekla malo
više, da se nađe za tvoje prijatelje.” Milo mi se osmjehnula. “Slobodno i
ti izađi s nama, Zoey.”
“Zoey.”
Začula sam svoje ime kao ledeni odjek tople srdačnosti gospođe Johnson,
pogledala njoj preko ramena i ugledala svoju majku i Johna kako ulaze
u dvoranu. Srce mi se spustilo u pete. Povela ga je. Kvragu, zašto nije
mogla doći sama i pustiti da za promjenu budemo skupa samo ona i ja?
Ali znala sam odgovor na to. On joj nipošto ne bi dopustio. A kako joj ne
bi dopustio, ona to ne bi ni učinila. Točka. Kraj teme. Otkako se udala za
Johna Heffera, mama se više nije trebala brinuti za novac. Počela je živjeti
u preogromnoj kući u mirnom predgrađu. Volontirala je u roditeljskoj
organizaciji. Postala je itekako aktivna u crkvi. Ali u protekle tri godine
svog “savršenog” braka potpuno je i totalno izgubila sebe.
“Ispričavam se, gospođo Johnson. Vidim da mi roditelji stižu, pa bih
trebala do njih.”
“O, srce, voljela bih upoznati tvoje mamu i tatu.” I, kao da smo na bilo
kakvoj normalnoj srednjoškolskoj prigodi, gospođa Johnson se okrenula,
sa smiješkom, pozdraviti moje roditelje.
Stevie Rae je pogledala mene, a ja sam pogledala nju. Oprosti, bezglasno
sam joj rekla. Mislim ono, nisam bila apsolutno sigurna da će se dogoditi
išta loše, ali dok je moj poočaj prilazio sve bliže nama kao nekakav general
koji pun testosterona vodi povorku smrti, procijenila sam da postoji dosta
dobra šansa za scenu iz noćne more.
Onda mi se srce diglo daleko nad pete i sve je odjednom postalo puno,
puno bolje kad se meni najdraža osoba na svijetu pojavila iza Johna i
pružila ruke prema meni.
“Bako!”
Obujmila me rukama i slatkim mirisom lavande koji ju je uvijek pratio,
kao da sa sobom nosi dio svoje predivne plantaže lavande kamo god da pođe.
“O, Zoeybird!” Čvrsto me stisnula. “Uželjela sam te se, u-we-tsi-a-ge-ya.”
Osmjehnula sam joj se kroz suze, obožavajući zvuk poznate riječi za
kćer iz jezika Cherokeeja – značila mi je sigurnost, ljubav i bezuvjetno
prihvaćanje. Sve ono što u svome domu nisam osjetila već tri godine – sve
ono što sam prije dolaska u Kuću Noći pronalazila samo na bakinoj plantaži.
“I ja sam se tebe uželjela, bako. Tako sam sretna što si došla!”
“Vi ste sigurno Zoeyna baka”, rekla je gospođa Johnson kad smo se
napokon pustile iz zagrljaja. “Tako mi je drago što sam vas upoznala.
Unuka vam je krasna djevojka.”
Baka se toplo osmjehnula i krenula odgovoriti, ali John se ubacio
uobičajenim prepotentnim tonom.
“Pa, točnije rečeno, to dajete komplimente našoj krasnoj djevojci.”
Kao na šlagvort iz Stepfordskih supruga, moja je majka napokon došla
do riječi. “Da, mi smo Zoeyni roditelji. Ja sam Linda Heffer. Ovo je
moj suprug John, i moja majka Sylvia Red—” A tada se, usred tog silno
pristojnog upoznavanja, napokon udostojila pogledati me, i zgranuto se
zagrcnula usred riječi.
Natjerala sam se da se osmjehnem, ali lice mi je bilo užareno i tvrdo,
kao da je izliveno od gipsa koji je ležao na ljetnom suncu, i sav će se raspasti
ako ne pripazim.
“Bok, mama.”
“Za ime Božje, što si napravila s tim Biljegom?” Mama je izgovorila
riječ Biljeg kao što bi izgovorila riječi tumor ili pedofil.
“Spasila je život jednog mladića i pritom otkrila da ju je Božica obdarila
afinitetom za elemente. Nyx ju je zauzvrat dodirnula s nekoliko Biljega
neuobičajenih u početnica”, rekla je Neferet svojim glatkim, pjevnim
glasom i ušla u sredinu naše nezgrapne grupice, pružajući ruku ravno mom
poočaju. Neferet je izgledala kao i većina odraslih vampyra, zapanjujuće
savršeno. Bila je visoka, s dugim valovima tamne kestenjaste kose i blistavim
očima oblika badema, neobične zelene nijanse mahovine. Kretala se s
elegancijom i samopouzdanjem koji očito nisu bili ljudski, a koža joj je bila
tako spektakularna da se činilo kao da je netko u njoj upalio svjetlo. Danas
je na sebi imala elegantno, kraljevski plavo svileno odijelo sa spiralnim
srebrnim naušnicama (prikazom puta Božice, ali nije da je to većina roditelja
znala). Srebrni lik Božice podignutih dlanova bio joj je izvezen na lijevoj
strani grudi, kao i kod svih ostalih profesora. Osmijehom je zasljepljivala.
“Gospodine Heffer, ja sam Neferet, Nadsvećenica Kuće Noći, premda bi
možda bilo lakše da me doživite kao bilo koju običnu ravnateljicu srednje
škole. Hvala vam što ste došli na večer roditeljskih posjeta.”
Bilo mi je jasno da joj je automatski primio ruku. Da ga nije ulovila
na prepad, bila sam sigurna da bi odbio. Brzo se rukovala s njim, a onda
se obratila mojoj mami.
“Gospođo Heffer, zadovoljstvo mi je upoznati Zoeynu majku. Jako nam
je drago što je došla u Kuću Noći.”
“Pa, eh, hvala!” rekla je moja mama, očito razoružana Neferetinom
ljepotom i šarmom.
Kad je Neferet pozdravila moju baku, osmijeh joj se raširio i postao
više nego tek pristojan. Primijetila sam da su se rukovale u tradicionalnom
stilu vampyrskog pozdrava, primajući jedna drugu za podlakticu.
“Sylvia Redbird, uvijek mi je zadovoljstvo vidjeti te.”
“Neferet, i moje se srce raduje što te vidi, i hvala ti što si održala danu
riječ da ćeš paziti na moju unuku.”
“Nije mi teško održati tu riječ. Zoey je tako posebna djevojka.” Sad je
Neferetin osmijeh toplinom obuhvatio i mene. Onda se okrenula prema
Stevie Rae i njenoj majci. “A ovo je Zoeyna cimerica Stevie Rae Johnson,
s majkom. Čujem da su njih dvije praktički nerazdvojne, te da je čak i
Zoeyna mačka zavoljela Stevie Rae.”
“Aha, istina. Čak mi je sinoć sjela u krilo dok smo gledale telku”, rekla
je Stevie Rae i nasmijala se. “A Nala ne voli nikoga osim Zoey.”
“Mačka? Ne sjećam se da je itko dopustio Zoey da nabavi mačku”,
rekao je John, tjerajući me na riganje. Kao da si je itko osim bake cijeli
ovaj mjesec dao truda da popriča sa mnom!
“Niste shvatili, gospodine Heffer, mačke se u Kući Noći slobodno kreću.
Same izabiru svoje vlasnike, a ne obrnuto. Zoey nije trebala dopuštenje
kad ju je Nala izabrala”, vješto je rekla Neferet.
John je frknuo, što su svi zanemarili, na moje olakšanje. Pobogu, koje
govno od čovjeka.
“Smijem li vas ponuditi kakvom okrepom?” Neferet je ljubazno mahnula
rukom prema stolu.
“Jao meni! Sad sam se sjetila keksa koje sam ostavila u autu. Stevie Rae
i ja baš smo bile krenule van. Stvarno mi je drago da smo se upoznali.”
Na brzinu zagrlivši mene i mahnuvši svima ostalima, Stevie Rae i njena
mama pobjegle su, ostavljajući me tamo, makar sam žarko željela biti bilo
gdje drugdje.
Zadržala sam se blizu bake, ispreplećući prste s njenima kad smo krenuli
do stola sa zakuskom, misleći koliko bi mi sada lakše bilo da me samo ona
došla posjetiti. Potajice sam pogledala svoju mamu. Na licu kao da joj je bilo
trajno naslikano mrštenje. Obazirala se, gledajući ostale učenike, i jedva
da je bacila pogled prema meni. Zašto si uopće dolazila? došlo mi je da se
izderem na nju. Zašto se praviš da bi ti možda stvarno moglo biti stalo – da
bih ti stvarno mogla faliti – a onda tako očito pokazuješ da nije tako?
“Vina, Sylvia? Gospodine i gospođo Heffer?” ponudila ih je Neferet.
“Hvala, crno, molim”, rekla je baka.
John je pokazao negodovanje stiskanjem usana. “Ne. Mi ne pijemo.”
S nadljudskim naporom nisam zakolutala očima. Otkad to on ne pije?
Kladim se u zadnjih pedeset dolara na svom tekućem da doma u hladnjaku
u ovom trenutku ima gajbu piva. A mama mi je nekad pila crno vino kao
baka. Čak sam je vidjela kako je baki uputila pogled stisnutih očiju, pun
zavisti, kad je otpila slasno vino koje joj je Neferet natočila. Ali, ne, oni
ne piju. Bar ne u javnosti. Licemjeri.
“Onda, počela si pričati da je Zoey dobila dodatak svoga Biljega zato
što je učinila nešto posebno?” Baka mi je stisnula ruku. “Kazala mi je da je
postala predvodnica Kćeri Mraka, ali nije mi točno rekla kako se to zbilo.”
Osjetila sam kako se opet napinjem. Stvarno nisam htjela prisustvovati
sceni koja bi nastala kad bi John i moja mama saznali da se zapravo
dogodilo to da je prethodna predvodnica Kćeri Mraka izrekla krug u
noći Halloweena (u Kući Noći poznatoj po imenu Samhain, odnosno
noći kad je veo između našeg i svijeta duhova najtanji), prizvala nekoliko
vrlo strašnih vampyrskih duhova, i onda izgubila kontrolu nad njima kad
je banuo moj ljudski bivši dečko Heath u potrazi za mnom. I zato nisam
htjela da itko ikad spomene ono što je znalo svega par ljudi – da me Heath
tražio zato što sam prethodno okusila njegovu krv, pa je naglo postajao
opsjednut mnome, što ljudima prilično lako ide od ruke kad se spetljaju s
vampovima – čak i vampovskim početnicima, dapače. I tako je Afrodita,
tadašnja predvodnica Kćeri Mraka, totalno izgubila kontrolu nad duhovima,
koji su krenuli pojesti Heatha. Doslovce. Što je još gore – ponašali su se
kao da bi voljeli prigristi i sve nas ostale, uključujući totalno seksi Erika
Nighta, mladog vampa za kog s radošću mogu reći da mi definitivno nije
bivši dečko, nego s kojim manje-više izlazim ovih proteklih mjesec dana,
pa mi je skoro dečko. Uglavnom, morala sam nešto poduzeti, pa sam uz
pomoć Stevie Rae, Damiena i Blizanki izrekla vlastiti krug, posežući za
snagom pet elemenata: vjetra, vatre, vode, zemlje i duha. Uz pomoć svog
afiniteta za elemente, uspjela sam otjerati duhove natrag gdje već žive (ili ne
žive?). Nakon što su otišli, otkrila sam na sebi ove nove tetovaže, istančan
skup čipkastih safirnih vitica koje su mi obavijale lice – što je potpuno
nečuveno u vampyrske početnice – i sukladne Biljege ispremiješane s cool
simbolima sličnim runama na svojim ramenima, nešto što nijedna početnica
ili vampica nikad nije imala. Onda je svima postalo jasno da je Afrodita
totalna koma od predvodnice, pa joj je Neferet dala nogu i stavila mene
na njeno mjesto. Zbog toga sada također prolazim obuku za Nadsvećenicu
Nyx, vampyrske Božice, koja je utjelovljenje Noći.
Ništa od toga ne bi dobro sjelo ultrareligioznim, ultrakritičnim mami
i Johnu.
“Pa, došlo je do sitne nezgode. Zoey se brzom domišljatošću i hrabrošću
pobrinula da nitko ne strada, a u isti mah se povezala s posebnim afinitetom
koji joj je podaren i posegnula za energijom pet elemenata.” Neferet se
ponosno osmjehnula, a mene je oblila sreća zbog njene pohvale. “Tetovaže
su jednostavno izvanjski znak naklonosti koju joj je Božica udijelila.”
“Vaše su riječi svetogrdne”, izgovorio je John stisnutim, mučnim glasom
koji je uspio u isti mah zvučati prepotentno i ljutito. “Dovodite njenu
besmrtnu dušu u opasnost.”
Neferet je uprla oči boje mahovine u njega. Nije izgledala ljutito. Zapravo,
izgledala je kao da joj je smiješno.
“Vi ste sigurno Starješina Naroda vjernih.”
Isprsio je pileći grudni koš. “Pa, da, jesam.”
“Onda bi bilo najbolje da se smjesta nešto dogovorimo, gospodine
Heffer. Meni ne bi bilo ni nakraj pameti doći u vaš dom, ili u vašu crkvu,
i omalovažavati vaša vjerovanja, premda se stubokom ne slažem s njima.
Jasno, ne očekujem od vas da dijelite moje vjerske nazore. Ruku na srce,
ne bih vas ni pokušala obratiti na svoja vjerovanja, premda sam duboko
i trajno predana svojoj Božici. Zato tražim samo to da vi prema meni
iskažete istu obzirnost koji sam ja vama već ukazala. Dok ste u mome
‘domu’, poštujte moja vjerovanja.”
Johnove su se oči pretvorile u sitne zlobne proreze, i primijetila sam
da stalno stišće i opušta vilicu.
“Vaš način života grešan je i pogrešan”, žestoko je rekao.
“To kaže čovjek koji priznaje da štuje Boga koji ne podnosi ugodu, svodi
žene na uloge jedva bolje od sluškinja i rasplodnih kobila, premda su one
stup vaše crkve, i nastoji kontrolirati svoje vjernike putem grižnje savjesti i
straha.” Neferet se tiho nasmijala, ali zvučala je neveselo, a od neizrečene
prijetnje u njenu glasu podlaktice su mi se sve naježile. “Pripazite kako
sudite druge; možda biste najprije trebali pospremiti vlastitu kuću.”
Sve zajapureniji, John je oštro udahnuo i zaustio da joj, znala sam,
održi ružnu lekciju o tome kako su njegova vjerovanja točna, a sva ostala
pogrešna, ali prije nego što je stigao odgovoriti, Neferet ga je prekinula.
Nije podigla glas, ali odjednom se u njemu začula moć Nadsvećenice, tako
da sam se sva stresla od straha, iako njena srdžba nije bila uperena u mene.
“Imate dvije mogućnosti. Smijete posjećivati Kuću Noći kao pozvani
gost, što znači da ćete poštovati naše nazore i zadržavati svoje nezadovoljstvo
i osudu za sebe. Ili možete otići i ne vratiti se. Nikad. Odlučite odmah.”
Završne dvije riječi oblile su mi kožu i morala sam se silom suzdržati od
groze. Primijetila sam da moja mama razrogačenim, zacakljenim očima
bulji u Neferet, blijeda kao krpa. Johnu je lice poprimilo suprotnu boju.
Oči je stisnuo, a obraze mu je oblilo vrlo neprivlačno rumenilo.
“Linda”, procijedio je kroza zube. “Idemo.” Onda me pogledao s takvim
gađenjem i mržnjom da sam doslovce ustuknula. Mislim ono, znala sam
da mu nisam draga, ali do tog trenutka nisam znala koliko. “Zaslužuješ
biti ovdje. Tvoja majka i ja nećemo se više vratiti. Prepuštena si samoj
sebi.” Okrenuo se na peti i pošao prema vratima. Moja je mama zastala
u nedoumici, i načas sam pomislila da će možda čak reći nešto lijepo –
recimo, da joj je žao zbog njega – ili da joj falim – ili da se ne brinem, da
će se vratiti bez obzira na to što je on rekao.
“Zoey, ne mogu vjerovati u što si se sad to uvalila.” Odmahnula je
glavom i, kao i obično, pošla za Johnom i izašla iz prostorije.
“O, srce, jako mi je žao.” Baka se pojavila, smjesta me zagrlila i počela
smirivati šaptom. “Ja ću se vratiti, Ptičice. Obećavam ti. I tako se ponosim
tobom!” Primila me za ramena i osmjehnula kroz suze. “I naši preci iz
naroda Cherokee ponose se tobom. Osjećam to. Dotaknula te Božica, a imaš
i vjerne prijatelje koji su ti odani.” Bacila je pogled na Neferet i dodala:
“Kao i mudre učitelje. Jednoga dana možda čak naučiš oprostiti svojoj
majci. Dotad imaj na umu da si kći moga srca, u-we-tsi-a-ge-ya.” Poljubila
me. “Moram sad i ja otići. Dovezla sam ovamo tvoj mali auto, koji ću ti
ostaviti, tako da se moram odvesti natrag s njima.” Pružila mi je ključeve
moje starinske Bube. “Ali uvijek imaj na umu da te volim, Zoeybird.”
“Volim i ja tebe, bako”, rekla sam, uzvratila joj poljubac i čvrsto je
zagrlila, duboko udišući njen miris kao da bih je mogla zadržati u plućima
i polako je izdisati u idućih mjesec dana, dok mi bude nedostajala.
“Doviđenja, srce. Nazovi me kad budeš mogla.” Dala mi je još jednu
pusu i onda otišla.
Gledala sam je kako odlazi, i nisam shvatila da plačem sve dok nisam
osjetila kako mi suze padaju s lica na vrat. Zapravo sam zaboravila da Neferet
i dalje stoji do mene, pa sam iznenađeno poskočila kad mi je dala rupčić.
“Žao mi je zbog toga, Zoey”, tiho je rekla.
“Meni nije.” Ispuhnula sam nos i obrisala si lice, i tek onda pogledala
u nju. “Hvala ti što si mu se suprotstavila.”
“Nisam željela otjerati i tvoju majku.”
“Nisi. Sama je izabrala poći za njim. Kao što to radi već više od tri godine.”
Osjetila sam kako mi vrele suze prijete u dnu grla i tiho progovorila, sileći
ih da odu. “Nekada je bila drukčija. Glupo je, znam, ali stalno očekujem
da opet postane kakva je prije bila. Samo, nikad ništa od toga. Kao da je
on ubio moju mamu i stavio neku neznanku u njeno tijelo.”
Neferet me obgrlila. “Sviđa mi se što je rekla tvoja baka – da ćeš jednog
dana možda smoći snage da oprostiš svojoj majci.”
Samo sam gledala u vrata kroz koja je njih troje upravo izašlo. “Taj dan
je daleko.”
Neferet mi je suosjećajno stisnula rame.
Pogledala sam u nju, tako sretna što je tu, sa mnom, i poželjela – po
tkoznakoji put – da mi je ona mama. Onda sam se sjetila što mi je rekla
prije gotovo mjesec dana, da je njena mama umrla dok je bila još mala, i da
ju je tata zlostavljao, fizički i psihički, i da ju je spasilo tek Obilježavanje.
“Jesi li ti ikada oprostila svome ocu?” oprezno sam je upitala.
Neferet me pogledala i nekoliko puta trepnula, kao da se polako vraća
iz uspomene koja ju je odvela vrlo, vrlo daleko. “Ne. Ne, nisam mu nikada
oprostila, ali kad sada pomislim na njega, kao da se sjećam tuđeg života.
To što mi je radio, radio je ljudskom djetetu a ne Nadsvećenici i vampyrici.
A za jednu Nadsvećenicu i vampyricu je on, kao i većina ljudi, potpuno
nevažan.”
Riječi su joj zvučale snažno i sigurno, ali kad sam pogledala u dubinu
njenih prekrasnih zelenih očiju ugledala sam treptaj nečega starog, bolnog
i definitivno ne zaboravljenog, i upitala se koliko je iskrena sama prema
sebi…
pet lis 22, 2010 9:57 pm