Prvo poglavlje

San je započeo šumom krila. Iz današnje perspektive shvaćam da
sam trebala znati da je to loš znak, s obzirom na odnedavno razularene
nazovigavranove i sve to, ali u snu mi je to bio samo pozadinski šum, slično
brujanju ventilatora ili televizijskom kanalu s reklamama.
U snu sam stajala nasred lijepe livade. Bila je noć, ali golemi se puni
mjesec kočio odmah iznad drveća koje je opasavalo livadu. Srebrnkastomodra
mu je svjetlost bila dovoljno jaka da baca sjene i svemu daje izgled
kao da je pod vodom, a taj je dojam samo pojačavao blagi povjetarac koji
mi je raspuhivao meke trave oko golih nogu u naletima i vrtložićima, kao
da su to valovi koji slatko oplakuju obalu. Isti mi je taj vjetar podizao gustu
tamnu kosu s obnaženih ramena, kao da mi se to svila leluja po koži.

Gole noge? Obnažena ramena?
Spustila sam pogled i tiho ciknula od iznenađenja. Na sebi sam imala
žešće kratku minihaljinu od glatke vunene tkanine. U gornjem dijelu je
imala široki V-izrez, sprijeda i straga, tako da mi je visjela s ramena i
prilično otkrivala kožu. Sama je haljina bila fenomenalna. Bila je bijela i
ukrašena porubima, perjem i školjkicama, i kao da je sjajila na mjesečini.
Cijela je bila prošivena perlicama u nepojmljivo lijepim, istančanim
dezenima.
Ti vrapca, kako je moja mašta cool!
Ta mi je haljina bila odnekud poznata, ali nije me bilo briga. Nisam
htjela razbijati glavu time – pa sanjala sam! Umjesto da razmišljam o
trenucima déjà vu, elegantno sam proplesala proplankom, pitajući se hoće
li se Zac Efron ili čak Johnny Depp odjednom pojaviti i početi mi se
bezočno upucavati.
Pogledavala sam oko sebe dok sam se obrtala i njihala, prateći vjetar,
i učinilo mi se da sam primijetila kako sjene trepere i neobično se miču
pod krošnjama masivnih stabala. Zastala sam i počela škiljiti ne bih li
jasnije vidjela što se to zbiva tamo u mraku. Znajući sebe i svoje čudne
snove, po svoj prilici sam stvorila bočice kole što vise s grana kao voćke
bizarna oblika i samo čekaju da ih uberem.

I tada se pojavio on.
Jedna se prilika oblikovala na rubu livade, odmah pod rubom sjena
krošanja. Vidjela sam mu tijelo tek zato što mu se mjesečina odražavala
s glatkih, golih obrisa kože.
Golih?
Zaustavila sam se. Pa zar mi je to mašta sišla s uma? Stvarno nisam
bila spremna na skakutanje po livadi s golim tipom, pa makar on bio i
čudesno zagonetni gospodin Johnny Depp.
“Oklijevaš, ljubavi moja?”
Kad sam mu začula glas, drhtaj mi je prostrujao tijelom, a užasan,
podrugljiv smijeh šaptom je prošao kroz krošnje.
“Tko si ti?” Bilo mi je drago što mi glas iz sna nije odao strah koji sam
osjećala.
Smijeh mu je bio jednako dubok i krasan kao i glas, a jednako i strašan.
Odjekivao je od grana stabala koja su nas promatrala sve dok nije gotovo
vidljivo počeo podrhtavati zrakom oko mene.
“Gradiš li se sada da me ne poznaješ?”
Glas mu je prešao preko moga tijela tako da su mi se dlačice na podlakticama
naježile.
“Da, poznajem ja tebe. Ja sam te izmislila. Ovo je moj san. Ti si
mješavina Zaca i Johnnyja.” Zastala sam, oklijevajući, škiljeći prema
njemu. Govorila sam nehajno, premda mi je srce lupalo kao ludo, jer mi
je već bilo očito da ovaj tip nije mješavina tih dvaju glumaca. “Pa, možda
si ti Superman ili princ iz bajke”, rekla sam, hvatajući se bilo čega, samo
ne istine.
“Nisam ja plod tvoje mašte. Ti me poznaješ. Tvoja me duša poznaje.”
Nisam pomaknula noge, ali tijelo mi se polagano primicalo njemu,
kao da me to njegov glas privlači. Stigla sam do njega i počela podizati i
podizati pogled…
Bio je to Kalona. Znala sam da je to on otkako je progovorio prve riječi.
Samo to nisam htjela priznati samoj sebi. Kako sam mogla sanjati o njemu?
Noćna mÒra – ovo je sigurno bila noćna mÒra, a ne san.
Tijelo mu je bilo golo, ali ne i potpuno materijalizirano. Obličje mu se
lelujalo i mijenjalo se u taktu milovanja lahora. Iza njega, u tamnozelenim
sjenama krošanja, vidjela sam utvarna obličja njegove djece, nazovigavranova,
koji su se držali za grane čovječjim šakama i stopalima, i zurili u
mene čovječjim očima iz mutiranih ptičjih lica.
“Tvrdiš li još uvijek da me ne poznaješ?”
Oči su mu bile tamne – nebo bez zvijezda. Djelovale su mi kao najmaterijalniji
dio njega. Uz taj njegov tekući glas. Premda je ovo noćna mÒra,
svejedno je moja. Mogu se samo probuditi iz nje! Želim se probuditi! Želim
se probuditi!
Ali nisam. Nisam se mogla. Nisam u njoj glavnu riječ imala ja, nego
Kalona. On je sazdao ovaj san, ovu mračnu livadu iz noćne mÒre i nekako
me doveo na nju, zatvorivši vrata stvarnosti iza nas.
“Što hoćeš?” Izgovorila sam te riječi što brže, da ne čuje kako mi glas
podrhtava.
“Znaš ti što ja hoću, ljubavi moja. Hoću tebe.”
“Nisam ja tvoja ljubav.”
“Naravno da jesi.” Ovaj put se pokrenuo, primaknuvši mi se tako blizu
da sam osjetila studen kojom je odisalo njegovo nematerijalno tijelo. “Moja
A-ya.”
A-ya je bilo ime one djeve koju su Mudre Žene Cherokeeja stvorile
prije mnogo stoljeća da bi ga zarobile. Panika je navrla u meni. “Nisam
ti ja A-ya!”
“Ti zapovijedaš elementima.” Glas mu je bio poput milovanja, groznog
i čudesnog, neodoljivog i stravičnog.
“Dar moje Božice”, rekla sam.
“Jedanput si već zapovijedala elementima. Bila si od njih sazdana. Oblikovana
da me voliš.” Njegova su se masivna crna krila pomaknula i podigla.
Polaganim su me zamahom obavila u utvaran zagrljaj, hladan poput mraza.
“Ne! Sigurno si me pobrkao s nekom drugom. Nisam ti ja A-ya.”
“Varaš se, ljubavi moja. Osjećam nju u tebi.”
Njegova su se krila pritisnula uz moje tijelo, privlačeći me bliže njemu.
Premda mu je tjelesni oblik bio tek napola materijalan, osjećala sam ga.
Krila su mu bila meka. Zimski hladna naspram topline te snovite mene.
Obris tijela bila mu je studena izmaglica. Pekla mi je kožu, stvarala električna
strujanja u meni, žarila me žudnjom koju nisam htjela osjetiti, ali
kojoj se nikako nisam mogla oduprijeti.
Smijeh mu je bio zavodljiv. Došlo mi je da se utopim u njemu. Prignula
sam se, sklopila oči i glasno uzdahnula kad mi je studen njegove utvare
dotaknula grudi, izazivajući u pojedinim dijelovima moga tijela iskričave
osjećaje, bolne, ali u isti mah erotične, od kojih sam osjetila da gubim
kontrolu nad sobom.
“Voliš bol. Donosi ti nasladu.” Krila su mu postala upornija, a tijelo
tvrđe, hladnije i strastveno bolnije kad se pritislo uz moje. “Predaj mi se.”
Njegov glas, ionako lijep, postao je nepojmljivo zavodljiv kada se uzbudio.
“Proveo sam stoljeća u tvome naručju. Ovaj put ću sâm upravljati našim
sjedinjavanjem, i razdragat će te ugoda koju ti mogu donijeti. Zbaci okove
svoje daleke božice i dođi mi. Budi moja ljubav, istinska, tijelom kao i dušom,
i na dar ću ti dati svijet!”
Smisao njegovih riječi prodrla je kroz izmaglicu boli i naslade kao kad
vrele zrake sunca isparavaju rosu. Opet sam pronašla svoju volju i isteturala
iz zagrljaja njegovih krila. Ticala ledenog crnog dima zavijugala su mi oko
tijela, prianjajući… dodirujući… milujući…
Stresla sam se kao razljućena mačka koja otresa kišu, i tamni su pramenovi
spuznuli s moga tijela. “Ne! Nisam ja tvoja ljubav. Nisam ti ja A-ya.
I nikada neću okrenuti leđa Nyx!”
Kad sam izgovorila ime Nyx, noćna se mÒra razbila.
Uspravila sam se u sjedeći položaj, dršćući i hvatajući zrak. Stevie Rae
je čvrsto spavala pokraj mene, ali Nala je bila potpuno budna. Tiho je
režala. Leđa su joj bila izvijena, tijelo totalno nakostriješeno, i stisnutih
je očiju netremice zurila u zrak iznad mene.
“Ma, kvragu!” ciknula sam, skočila s kreveta, okrenula se na peti i
pogledala uvis, očekujući da ću ugledati Kalonu kako lebdi nad nama kao
golema šišmišja ptica.
Ništa. Tu nije bilo ničega.
Uzela sam Nalu i sjela na krevet. Počela sam je samo milovati i milovati
drhtavim rukama. “To je bio samo ružan san… to je bio samo ružan san…
to je bio samo ružan san…” govorila sam joj, ali znala sam da je to laž.
Kalona je bio stvaran i nekako je uspio kroz snove doprijeti do mene.